Petak, April 19, 2024

Priča o istoriji, junaku i narodnom sećanju

Svaka prava priča o dvorcu počinje pričom o hrabrom junaku. Tako je i priča o kuli Gardoš nezamisliva bez čuvenog epskog junaka Sibinjanin Janka, po kome je ovo utvrdjenje ostalo zapamćeno u narodu. Zato i danas kulu na Gardošu mnogi nazivaju „Kula Sibinjanin Janka“. Ovo utvrdjenje poznato je i pod trećim nazivom - „Milenijumska kula“.

Imena je mnogo. A mnogo i priča koje svedoče o burnoj i raskošnoj istoriji ovog mesta. Jedna od njih počinje još u praistorijsko doba…

Kula na Gardošu

Na vrhu brda Gardoš, u samom srcu Zemuna, nalazi se kula koja poslednjih godina predstavlja pravu turističku atrakciju za veliki broj stranaca koji je svakodnevno poseti. Put do nje vodi kaldrmisanim uskim uličicama koje su oivičene starinskim kućama ukrašenim brojnim ornamentima. U ovom delu Zemuna vreme kao da je stalo. Široki pogled na miran Dunav i tišina neoubičajena za Beograd, podsećaju na neka daleka i drugačija vremena.

Istoimeno brdo Gardoš na kome se kula nalazi predstavlja uzvišenu lesnu zaravan za koju su mnogobrojna arheološka istraživanja utrvdila da predstavlja preistorijsko nalazište, na kojem su pronadjeni elementi starčevačke i vinčanske kulture, ali i kulture gvoždja koja se vezuje za Kelte. Sve ove činjenice dovode se u vezu sa Taurunomom, antičkim naseljem koje je od prvog veka postojalo na teritoriji današnjeg Zemuna.

Rimljane su na ovim prostorima zamenili Sloveni. U njihovo doba po prvi put se čuo dobro poznati naziv ovog mesta: Zemun. Nije teško pogoditi da se u korenu imena nalazi upravo reč „zemlja“, pa je tako Zemun ostao zapamćen kao „zemljani grad“. Brdu na kome se nalazilo utvrdjenje Sloveni su darovali još jedan nama poznati naziv. Od reči „grad“ (uz kasniji nastavak „oš“ koju su pridodali Ugari) nastao je - Gardoš.

Pogled sa Gardoša

Prošla su i vremena Starih Slovena, a na ove prostore namerili su se Turci. Ostalo je poznato da je prilikom odbrane Beograda od turske najezde (1456.) utvrdjeni Zemun imao veoma važnu ulogu. Još važniju ulogu u svesti naroda imao je junak Sibinjanin Janko koji je hrabro i srčano izvojevao pobedu nad Turcima. Bila je to najveća pobeda hrišćana nad osmanlijskim carstvom u petnaestom veku i jugoistočnim granicama ugarskog carstva obezbedila je sedamdesetogodišnji mir.

Madjarski vitez Janoš Hunjadi (poznatiji kao Sibinjanin Janko), ne samo da je imao srpsko poreklo ( smatra se da mu je deda bio vlaški knez iz Banata), već je i svoju bogatu vojnu karijeru započeo upravo u službi despota Stefana Lazarevića. Samo tri nedelje nakon bitke sa Turcima, Janoš Hunjadi preminuo je od posledica epidemije kuge koja je zavladala nakon turske opsade, upravo u jednoj od kula na Gardošu. U narodnoj svesti ime ovog Junaka ostalo je duboko vezano za kulu koja je uprkos novim nazivima uvek ostajala „Kula Sibinjanin Janka“.

Janoš Hunjadi, drvorez

Izvor: Istorijska biblioteka Srbije (http://www.istorijskabiblioteka.com/slika:janos-hunjadi-drvorez)

Nakon četrnaestog veka priča o Kuli Gardoš rasuta je po knjigama putopisaca koji su o njoj ostavljali poneki trag. Tako je putopisac Evlija Čelebija 1663. godine zabeležio da „tvrđava stalno propada“. Da su godine koje su dolazile za ovu kulu bile sve kobnije, svedoči i činjenica da je austrijska vojska koja je 1717. godine ušla u spaljeni i ruinirani Zemun tvrdjavu zatekla u jako lošem stanju.

A onda se, 1896. Gardošu sreća napokon osmehnula. Madjarske vlasti su, kako bi obeležile hiljadu godina od dolaska u Panonsku niziju, podigle i obnovile utvrdjenje koje i danas postoji u ovom obliku. Bila je to Milenijumska kula, jedna od četiri utvrdjenja sagradjena na četiri kraja sveta, na najudaljenijim tačkama madjarskog kraljevstva. Otuda je i naziv „Milenijumska kula“ jedan od zvaničnih naziva kule na Gardošu.

Čest prizor na Dunavskom keju, nadomak Gardoša

Danas je kula na Gardošu pre svega turistička atrakcija. Brdo Gardoš obiluje ruševinama i ostacima zidina koje datiraju uglavnom iz rimskog perioda. U blizini same kule nalazi se i čuveno Zemunsko groblje, ali i Svetonikolajevska crkva za koju se veruje da je najstarija crkva u Beogradu. Kula je otvorena za posetioce, a osim spektakularnog pogleda sa vrha kule na okolinu, posetioce podjednako privlače i izložbe umetničkog ateljea „Čubrilo“, u okviru same kule.

Piše: Srbislava Todorović